Navalila na mene svaki dan, pusti tu, kaže, kafu i cigaru, što će ti rakija, nije to zdravo. Meso, hljeb, baklave, tufahije, sve to treba izbacit'. Slušam je i ne
mogu da vjerujem svojim ušima. Čuj, izbacit' baklave i tufahije, pa čime ću se, reko', zasladit' poslije ručka? Treba, veli, da jedeš voće.
Voće? Ma, đe ti je to, reko'. Šljive brezukusne izgledaju k'o jab'ke, jab'ke k'o bundeve, kruške mirišu na banane, jagode imaju ukus trešanja, sve se izmiješalo, sve raste u svako doba godine, dana I noći, ma koje crno voće, nek' ti ga jede babo.
Vrnem se ja jedan dan iz fabrike gladan k'o vuk a na astalu u tanjiru nešto crno, tanko, ubuđano, uščulo se, Bože ubrani.
- Ðe ti je pita, reko' ?
- Ručak je na stolu, kaže. I pokazuje na ono.
- Šta ti je, reko, to ?
- To su, kaže, alge.
- Kakve alge?
- Japanske.
- Odakle ti to, reko'.
- Iz mora.
- Šta ima za jest'?
- Pa to, kaže.
- Šta to?
- Alge. One su vrlo zdrave.
- Pa ako su tako zdrave zašto nisi nikad vidila Japanca većeg od metar
i po? Moj Ekrem im može svima pitu s glave jest'.
- Al' su zdravi.
- Čuli ti šta te ja upita'? Ðe ti je pita?
- Šta će ti , kaže, pita, od nje se deblja. Pita se, kaže, neće više jest' u ovoj kući. Sir nije dobar za ho'sterol, meso se ne probavi ni za heftu, vruće tijesto.....nije više stigla reći ni je'ne, dofatio sam je za grlo i poč'o mastrafit'. Utrča mali onekle kad je čuo da ona zapomaže pa dofatih i njega, pa sve o jednom trošku. Oderem ih oboje od batina, onako po pe-esu, k'o što je rahmetli babo mlatio. Ruke su me zabolile.
Al' da vidiš sutra belaja. Vratio se ja s posla kad pred kućom čeka marica. Izađoše njih dvoj'ca, zabicili ko dva vola, opasali pendreke i pištolje oko sebe, jedan sav pjegav, žut i deb'o, a drugi isto deb'o al' crn k'o đavo.
- Jeste l' vi, kaže onaj žućo, mister Kazim Klika?
- Nismo, reko'.
- Kako , kaže, niste. Daj dokumente.
Dam mu ja vozačku
- Kako , kaže, nisi kad ovde piše Kazim Klika.
- Ne piše tu, reko', Kazim Klika, ti ne znaš čitat'.
- Nego šta piše?
- Pise Ćazim Klica.
- Pa, jestel' to vi , kaže?
- Jesmo. Izvol'te, šta treba?
- Jesi l' ti ovom malom otac? I pokazuje ne Ekrema.
- U mene žena kaže da jesam. Šta je ugursuz sad uradio? Razbiću ga!
- Nije, kaže, ništa uradio, nego otkud njemu masnice po cijelom tijelu?
- A tooo, bi mi lakše, sve je u redu, reko', te šljive sam mu ja napravio. Baš sam ga juče dobro izudar'o.
- Znači priznaješ da si ga tuk'o, uskoči onaj garavi.
- Čuj, tuk'o, ma odr'o od batina.
Nih se dvoj'ca zgledaše pa kaže onaj žuti, odma' ćete poći s nama.
Ðe, reko? Kod sudije, kaže, pa u zatvor. Optuženi ste da ste tukli dijete. Ma, šta je vama, jeste l' vi normalni, nisam ja tuk'o ničije dijete, samo sam izmastrafio mog Ekrema. Ko meni može zabraniti da bijem vlastito dijete kad god 'oću ? Bijem ga redovno, bije ga u mene žena, bije ga u mene amidža, dajdža, bijo ga je i Abaz, nastavnik matemat'ke, Zuko, nastavnik muzičkog, nena Fatima, rahmetli dedo
Huso, nema ko nije, i sad ti meni ka'eš da ga ja nemam pravo bit'! Pa ko će ga onda mlatit'?
- Ne treba niko da ga bije, kaže odžačar, s djecom treba razgovarat', lijepo im sve objašnjavat', biti s njima k'o drug. Ovo je Amer'ka, demokrat'ja, svako ima pravo da kaže i radi sta 'oće, i niko nema pravo da ga zato bije.
- Ma, sit sam ja te vaše demokrat'je, zato vam i jes' sve bankotiralo i cijeli ste dunjaluk pokrali i o jadu zabavili. Da se znao domaćin i ko koga treba da bije ne bi danas cijeli svijet bio na belaju.
- A dobili smo takođe i prijavu da ste silovali kamilu.
Ja se šokir'o!
- Kak'u ba kamilu, ko je silov'o kamilu, jes' ti ba normalan čo'eče?
- Vašu suprugu.
- Ma, misliš Ćamilu, jebem te nepismena. Ko kaže da sam je silov'o?
Kako mo'š silovat' vlastitu ženu? Kakvi ste vi hajvani, čo'eče Boži!
- Ona kaže da si je silov'o prošle sedmice.
- Ko je ba silov'o ? Ma, sama tražila!
- Jes' prva dva puta. A treći put joj, kaže, nije više bilo do tog'.
Neka pobijedi najbolji ,pa makar to bio i ja!!!!!!!!!